Put u središte sebe (nastavak): Kreativnost refleksije i lična učenja

Nastavljamo sa deljenjem uvida i iskustava iz našeg upitnika o reflektivnoj praksi.

Kako je broj razmena i uvida bio zaista bogat, odlučili smo da ih predstavimo u dva dela.

Nakon što smo u prethodnom tekstu istražili načine, trenutke i prostore refleksije, sada osvetljavamo šta najčešće dokumentujemo, kako kreativno pristupamo refleksiji i koja ključna lična učenja iz nje proističu.

Šta najčešće dokumentuješ ili se na to fokusiraš tokom trenutaka refleksije?

Kada reflektujemo, često se ne bavimo samo pojedinačnim događajem — već sopstvenim doživljajem, značenjem koje pridajemo trenutku i pitanjem: šta iz toga učim o sebi, klijentu, odnosu ili procesu, kao i kako to utiče na mene i moj rad.

Odgovori pokazuju da je najčešće fokus tokom refleksije na:

  • telesne senzacije i emocije koje ostaju posle sesije,
  • misli koje se ponavljaju (ili se čini da izmiču),
  • osećaji prisutnosti u radu s klijentom,
  • učenja o sopstvenim vrednostima, ponašanjima i unutrašnjim pomacima.

Primeri uvida:

“Najčešće reflektujem polazeći od telesnih senzacija koje primetim nakon sesije – napetosti, težine, mirnoće, uzbuđenja… Zastanem uz njih i pitam se šta mi pokušavaju reći, čak i onda kada to možda ne želim čuti; koji osećaji stoje iza njih, na šta me pozivaju da obratim pažnju ili šta da adresiram. Iz toga postupno izranjaju uvidi o vrednostima koje su mi važne – onima koje negujem, ali i onima koje sam možda nesvesno zanemarila. Tako me telo vodi prema jasnijem razumevanju ko želim biti kao kouč i šta svojim prisustvom želim omogućiti.”

“Beležim ono što želim da sačuvam, ali i ono što mi izmiče pre nego što ga zaista shvatim. Hvatam tragove misli koje lebde na rubu svesti – neuhvatljive, ali istrajne, poput snova koji se rasprše čim ih pokušam dodirnuti. To su misli bez jasnog izvora, ali s težinom koju osećam. Možda su mi došle u snu, možda su proletele kroz mene dok sam, nesvesno, zurila kroz prozor. Ponekad zvuče kao eho nečega davno zaboravljenog, ponekad kao glas one koja tek postajem. Beležim trenutke kada se nešto u meni preokrene, kada se pogled na stvarnost promeni u jednom dahu. Kada istina koju sam znala prestane da važi ili kada nova, neočekivana istina zauzme njeno mesto.”

Kao nit kroz sve odgovore provlači se želja da uhvatimo ono što je suptilno, ali važno – da prepoznamo obrasce, trenutke pomaka, da proverimo koliko smo zaista bili prisutni i šta iz tog prisustva dalje može da se rodi.

Koji je tvoj najkreativniji način refleksije do sada?

Kreativna refleksija može doći kroz različite oblike izraza — kroz pokret, sliku, glas ili kontakt sa materijalom. Učesnici su podelili:

“Najkreativniji način refleksije do sada bio je kad sam radila s glinom. Rad s glinom mi je omogućio refleksiju kroz dodir – kroz otisak. U dodiru s materijalom nešto se u meni spontano pokretalo: kao da su se kroz ruke oslobađivale misli koje rečima nisam znala dokučiti. Bio je to trenutak u kojem je refleksija postala utelovljena, ne samo misaona.”

“Fotografija koja oslikava moje misli i osećanja.”

“Zagledala sam se u prolaznika – i u njegovom pogledu videla sopstvenu priču.”

“Pisanje.”

“Dijalog sa AI.”

Neki učesnici su iskreno podelili da nisu često koristili kreativne metode, ali su prepoznali i male, lične trenutke refleksije kao dragocene. Bez obzira na oblik, kreativna refleksija se pojavljuje kao način da se izrazi ono što ostaje ispod površine reči.

Koje je jedno ključno učenje o sebi kroz reflektivnu praksu u prvom kvartalu 2025?

Reflektivna praksa naših kolega i koleginica osvetljava različite teme — od odnosa i granica, do ličnih uvida o tempu, autentičnosti i načinu učenja.

Jedna od misli koje su se pojavile: “Jedno ključno učenje o sebi u prvom kvartalu 2025. godine bilo je spoznaja koliko mi je važno da budem u kontaktu s vlastitom istinom – i onda kada je nelagodna, i kada me poziva da postavim granice, usporim ili preispitam vlastite obrasce. Naučila sam (opet) da jasnoća u meni donosi jasnoću i sigurnost drugima – ali samo kad joj dam prostor da se u meni uopšte javi.”

Još jedan odgovor koji se izdvaja navodi da možda i ne moramo uvek sve da definišemo: “Naučila sam da ponekad nisam ni jedno ni drugo – već sam baš u tom međuprostoru, u tranziciji, u neizrečenom. U toj tišini pre nego što reči pronađu svoj oblik, shvatila sam da nisam izgubljena – već u procesu nastajanja.”

Među odgovorima se nalazi i sledeći uvid: “Da mi je najlakše kada spremam koučing sama, ne u paru ili timu, jer se inače previše usmerim na potrebe tog nekog co-creatora pa nisam autentično svoja u izvedbi na kraju.”

Još jedan od kolega/koleginica dodaje: “Da izbegavam novi razvojni zadatak iz straha da ću izgubiti odnose sa nekim ljudima. A uvid je i to da ti odnosi nisu dobri, a ja želim da se poprave… (to je ‘igra bez granica’ koju valja prekinuti razvojnim korakom).”

Zabeležen je i konkretan uvid iz prakse: “Moje ključno učenje: transformacija klijenta se dešava u njegovom vremenu, ne u mom.”

Ovi uvidi potvrđuju reflektivnu praksu kao prostor koji nam pomaže da jasnije sagledamo sebe i ono što oblikuje naše delovanje — i kao ljudi, i kao profesionalci.

Zainteresovanost kolega i koleginica da se uključe, dele i razmenjuju uvide podstakla me je da već razmišljam o pripremi nove ankete za sledeći kvartal — bilo da ostanemo uz temu refleksije ili otvorimo neko novo pitanje za zajedničko promišljanje.


Sopstvena reflektivna praksa me je inspirisala i da razvijam sopstveni alat za refleksiju, delim i naslove kojima planiram da se posvetim u narednom periodu:

Creative Reflective Practice (Clare Beckett-McInroy, Sameera Ali Baba)

Your Essential Guide to Effective Reflective Practice: Improving Practice through Self-Reflection and Writing (Christian van Nieuwerburgh i David Love).

Za kraj, ponavljamo ona dva pitanja iz prethodnog teksta za vašu ličnu refleksiju:

Šta vam je iz ovog teksta najupečatljivije?

Šta ćete prvo novo probati u vezi sa refleksijom što do sada niste?

Autor teksta: Adrijana Milosavljević, EMCC Senior Practitioner, ESIA, ICF MCC, ACTC

Stavovi izneti u tekstu predstavljaju stavove autora i ne moraju nužno biti stavovi EMCC Srbije i EMCC Global