Čemu služi evaluacija u koučingu?

Evaluacija je strukturirano objektivno tumačenje i davanje značenja predviđenim ili stvarnim učincima nekog budućeg, sadašnjeg ili ranije postignutog rezultata. Ona, najjednostavnije rečeno, poredi izvorno predviđene rezultate s onim postignutim. U koučingu je evaluacija vrlo važna. Stoga i jeste jedna od osam ključnih kompetencija u EMCC-ovom Okviru kompetencija.

Evaluacija u koučingu ima višestruku korist, i to:

• Za sponzora (ako postoji): Neko preduzeće želi znati isplati li mu se plaćati usluge koučinga (u smislu novca i vremena): Je li postignut rezultat preciziran na početku koučinga  doveo do uštede vremena i/ili novca? Da li su postignuti precizirani ciljevi?
• Za klijenta: Evaluacija mu može pomoći da razumije promjene koje su pokrenute koučingom: Koja je stvarna razlika između moje početne situacije i postignutog rezultata? Šta mi je koučinga  donio? Da li se promjena desila?
• Za kouča: Evaluacija mu daje informacije o tome koje su metode, tehnike i alati koučinga  (bili) učinkoviti i prihvatljivi za klijenta, a koji su mogli biti bolji. Ove informacije može iskoristiti i u nastavku rada s istim klijentom, ali i uzeti ih u obzir u radu s drugim sličnim klijentima u vidu naučene lekcije. Informacije dobijene evaluacijom može koristiti u dijeljenju iskustava sa svojim kolegama koučevima, ali i u radu sa supervizorom.

Šta EMCC očekuje od svih članova?

EMCC očekuje od svojih članova, tj. koučeva i mentora, da prikupljaju informacije o učinkovitosti vlastite prakse i doprinose kulturi evaluacije ishoda (rezultata).

Minimum koji EMCC očekuje jeste da kouč s klijentom (i sa sponzorom, ako postoji) evaluira ishode koje je klijent postigao, da prati učinkovitost cijelog procesa i reflektira ga, zatim da traži, prima i prihvata povratne informacije od klijenta i sponzora na odgovarajući način.

Za nivo praktičara EMCC očekuje od nas da imamo i da koristimo proces formalne povratne informacije od klijenta, te da kao kouč, odnosno mentor, imamo vlastiti proces evaluiranja svoje učinkovitosti. To podrazumijeva da evaluacijski podaci prikupljaju u obliku koji se može trajno zabilježiti i sačuvati, te da postoji sistem na koji način se analiziraju i kasnije koriste podaci za unaprjeđenje svog profesionalnog rada.

Za nivo višeg praktičara Okvir kompetencija traži od nas da stvaramo strog, jasno uređen proces prikupljanja povratnih informacija od klijenata i eventualno drugih uključenih strana (poput sponzora). To prikupljanje podataka mora biti unaprijed uređeno, a klijent treba biti na početku upoznat s tim procesom.

Da bi kouč/mentor mogao doći do EMCC-ovog nivoa master praktičara, on mora znati kritički posmatrati različite pristupe evaluaciji; mora znati procijeniti koja evaluacijska tehnika ili alat će dati najobjektivnije i najpotpunije podatke, a da to za klijenta ne bude suviše opterećujuće. Kouč na ovom nivou već učestvuje u razvoju znanja o evaluaciji mentorstva i koučinga, te koristi dobiveno znanje da se uključuje u teme, trendove i ideje u vezi s procesom evaluacije u koučingu.

Kako pristupiti evaluaciji u koučingu?

Nakon, a nekad i u toku procesa koučinga, procjenjuje se njegova učinkovitost u smislu postizanja rezultata. U planu rada (ugovoru s klijentom) zabilježeni su ciljevi i kriteriji uspjeha koji se mogu provjeriti jesu li ispunili navedena očekivanja. Ako je to slučaj i nema više nedostignutih rezultata, onda se proces koučinga za taj plan rada može završiti. Ako postavljeni ciljevi nisu ostvareni, razloge za to potrebno je zajednički analizirati na osnovu provedene evaluacije i eventualno nanovo kreirati plan rada.

Pisana evidencija s koučinga, uključujući definiranje ciljeva, ishoda ili rezultata, te mjerljivih kriterija uspješnosti i kvalitete, pokazuje se kao prednost pri evaluaciji koučinga. U nekim slučajevima klijent se jedva može sjetiti svoje početne situacije kad je već na kraju uspješnog koučinga – ne iz loše namjere, već zato što koučing kao srednjoročna mjera često djeluje da dolazi sporo, a promjena u malim koracima može biti gotovo neprimjetna. Stoga treba birati one alate koji omogućuju da imamo stalni pristup prikupljenim informacijama, da ih možemo lako analizirati i koristiti, da ih možemo sigurno arhivirati, te, što je vrlo važno, da iz njih možemo izvući naučene lekcije za svoj budući rad.

Koji su koraci evaluacijskog procesa?

Evo nekoliko koraka koji nam mogu pomoći prilikom dizajniranja evaluacijskog procesa u koučingu:

1) Potrebno je postaviti cilj evaluacije i načine kako ćemo kasnije koristiti nalaze do kojih dođemo.

2) Trebamo utvrditi oblik evaluacije. Naprimjer, možda evaluiramo koliko nam se isplati raditi koučing (odnos prihoda i rashoda; naše zadovoljstvo u tom poslu), možda procjenjujemo kakav je naš proces koučinga ili u kojoj mjeri naši klijenti postižu željene rezultate ili nešto sasvim drugo. Važno je postaviti i perspektivu evaluacije: Evaluiramo li klijenta, sponzora, okruženje ili sebe?

3) Postavljamo evaluacijske kriterije za mjerenje uspješnosti koučinga.

4) Preciziramo indikatore uspjeha za postavljene kriterije: Kako znamo da je rezultat zaista postignut? Imamo li neke mjerljive pokazatelje (brojeve)?

5) Formiramo evaluacijski okvir tako što biramo metode, tehnike i alate za provođenje evaluacije. Nekad nam je dovoljan razgovor s klijentom (npr. nakon svake sesije) ili sponzorom, nekad je važno da nam klijent napiše svoj feedback (npr. o tome kako mu se sviđa pristup kouča), a nekad je od presudnog značaja da klijent (i sponzor) popuni evaluacijski upitnik (npr. na kraju saradnje). Važno je i da znamo kako ćemo dobijene podatke prikupiti, analizirati, arhivirati i iskoristiti.

6) Provodimo evaluaciju u skladu sa svim ranijim koracima.

7) Kritički analiziramo rezultate i kreiramo plan rada kako da poboljšamo svoje usluge.

8) Provodimo plan rada u djelo.

Šta su evaluacijski kriteriji uspješnosti?

Evaluacijski kriteriji uspješnosti koučinga predstavljaju kriterije na osnovu kojih se može ustanoviti je li koučing donio neku korist. Ovi kriteriji su dio individualnih ciljeva te očekivanja klijenta koja se definiraju zajedno s koučem i upisuju se u plan rada (tzv. ugovor s klijentom). U idealnom slučaju, ciljevi su jasni i mjerljivi (pomoću indikatora), a time i objektivno provjerljivi.

Ovdje ipak treba uzeti u obzir da nije dovoljno provjeriti je li objektivno postignut cilj. Postizanje cilja bez subjektivnog zadovoljstva klijenta neće oduševiti klijenta jer mu je važan osjećaj i tokom trajanja koučinga, ali i kad spozna promjenu koja se dogodila.

Stoga evaluacijski kriteriji uspješnosti koučinga trebaju uzimati više aspekata u obzir:

• Kriteriji koji će evaluirati proces: Je li pristup kouča bio dobar? Jesu li korištene odgovarajuće metode, tehnike i alati? Je li proces bio podijeljen u faze?
• Kriteriji koji će procijeniti rezultat: Je li klijent nakon koučinga riješio ono radi čega je došao? Jesu li postignuti zacrtani rezultati iz plana rada?
• Kriteriji koji će procijeniti ishod: Rješava li klijent slične probleme sada samostalno? Prenosi li klijent stečene vještine na druge oblasti u svom životu? Je li klijent dugoročno promijenio svoje ponašanje?
• Kriteriji koji će evaluirati isplativost (odnos uloženog vremena, novca, truda prema rezultatima i ishodima): Je li postizanje rezultata predugo trajalo? Je li se koučing proces na kraju isplatio? Šta bi klijent izgubio da nije bio na koučingu?
• Kriteriji koji će procijeniti unutrašnje zadovoljstvo klijenta: Kako se klijent osjećao tokom sesija? Kako se sad osjeća kad je završio koučing? Kako bi se osjećao da nije prošao proces koučinga?
• Kriteriji koji će procijeniti ukupni dojam: Hoće li se klijent opet nekad odlučiti za koučing? Hoće li svojim prijateljima preporučiti da idu na koučing? Hoće klijent li preporučiti svog kouča?

Zaključak

U praksi, koučevi često zaborave na evaluaciju ili joj se ne posvećuju dovoljno, iako ona donosi mnogo prednosti. Stoga je važno unaprijed je planirati i provoditi prema koracima evaluacijskog procesa. Nije jednostavno kreirati vlastiti evaluacijski okvir koji će obuhvatiti i konkretna evaluacijska pitanja, a koja će kasnije dati odgovore na sve ono što nas zanima. Zato ga po potrebi unaprjeđujemo i usavršavamo. Kada nam evaluacija postane rutina, shvatit ćemo da ono što naučimo iz njene analize i provođenja plana rada doprinosi razvoju svih preostalih EMCC-ovih kompetencija.

Autor teksta: Jasmin Bešić, https://www.linkedin.com/in/jasminbesic/

Stavovi izneti u tekstu predstavljaju stavove autora i ne moraju nužno biti stavovi EMCC Srbije i EMCC Global