Kada sam nedavno popunjavala aplikaciju za određenu akreditaciju u oblasti supervizije, shvatila sam koliko je važno stati, razmisliti i artikulisati ko sam ja kao praktičar (u ovom slučaju supervizor). Upravo to pitanje postavlja se kroz EMCC aplikacije za sve nivoe, a sada sam imala priliku da razmislim o svemu što se desilo na mom putu u proteklih godinu dana od sticanja ESIA i Senior Practitioner zvanja. Taj trenutak inspiracije pokrenuo je unutrašnji dijalog i podstakao me da se osvrnem na sopstvenu praksu, ne samo da bih popunila prijavu, već i da bih razumela šta me zaista pokreće u ovom radu. Ova refleksija podsetila me je na model koji želim da podelim sa našom EMCC zajednicom – kako bismo zajedno istražili ko smo i šta nas oblikuje u našoj praksi.

Supervizija pruža siguran prostor za promišljanje i istraživanje, u kojem preispitujemo sopstvene pretpostavke, vrednosti i moguće predrasude. U knjizi The Heart of Coaching Supervision (od Eve Turner i Stephena Palmera), autori Peter Jackson i Tatiana Bachkirova pišu o modelu koji je ostavio snažan utisak na mene. To je model “3P” koji nas poziva da razmišljamo iz tri perspektive:

• Filozofija (Philosophy) – obuhvata naše osnovne vrednosti, uverenja, teorijske okvire i pretpostavke o ljudima, razvoju i promeni. Kako vidimo svet i šta verujemo da je moguće?
  
  
• Svrha (Purpose) – odnosi se na naše namere, ciljeve i rezultate. Kome i čemu naša praksa služi? Koju promenu želimo da omogućimo?
  
  
• Proces (Process) – opisuje kako zapravo radimo: koje metode, pristupe i alate koristimo, kako izgleda naša interakcija sa klijentima, kako održavamo profesionalnost i integritet?

Ideja da pišem o ovome rodila se upravo dok sam pripremala pomenutu aplikaciju. U tom trenutku, nisam samo razmišljala o formi i kriterijumima, već sam poželela da zaista osvetlim šta me pokreće kao supervizora. Moram priznati da sam bila u dilemi kako najbolje prevesti ove pojmove na srpski, jer ne počinju sve prevedene reči na slovo P, ali suština ovog modela ostaje ista – poziva nas da se zapitamo ko smo i kako radimo.

Poziv na razmišljanje i potragu za odgovorima

Ovaj tekst je poziv da zastanete, da se osvrnete na svoju praksu i da se zapitate:
Ko sam ja kao praktičar?
Zašto radim to što radim?
Kako radim?Pitanja koja slede nisu zamišljena kao lista koju treba pratiti, već kao poziv na razmišljanje i inspiracija. Izaberite ona koja vam najviše imaju smisla, dajte sebi vremena i pristupite im na način koji vama najviše odgovara.

Filozofija (Philosophy) – Ko sam ja kao praktičar?

• Koje vrednosti, uverenja i pretpostavke oblikuju moju praksu?
• Koji teorijski okviri i modeli me najčešće inspirišu u radu?
• Koje sam dodatne edukacije završio/la i kako ih integrišem u praksu?
• Kako znanje iz različitih oblasti čini moju praksu fleksibilnijom i prilagodljivijom različitim klijentima i temama?
• Na koji način se vodim etikom u svom radu?
• Kako moje lične reakcije (npr. ljutnja, neslaganje) otkrivaju moje pretpostavke?
• Koji pristupi mi više ne odgovaraju i zašto?

Svrha (Purpose) – Zašto radim ovo što radim?

• Kojoj svrsi služi moja supervizijska praksa? Koje promene želim da omogućim klijentima i sistemima u kojima su ti klijenti?
• Kako koučing/supervizija može doprineti većoj jasnoći i prisutnosti?
• Kako prepoznajem da je sesija bila korisna?
• Koji bi bili potencijalni razlozi za odluku da prekinem saradnju sa klijentom i
  šta bi to za mene značilo?
• Kako izgleda proces koji je u skladu sa mojim vrednostima?

Proces (Process) – Kako izgleda moja praksa?

• Koje metode, pristupe i alate koristim i zašto?
• Kako prilagođavam svoj pristup različitim klijentima i njihovim potrebama?
• Kako uvodim kreativnost, igru i eksperimentisanje u sesije?
• Kako koristim sistemski pristup u superviziji/koučingu?
• Kako bi izgledao moj jedinstvani model ukoliko bih odlučio/la da ga razvijem?
• Kako negujem svoju reflektivnu praksu, otvorenost i učenje u svom radu?

Razmišljajući o svojoj praksi, možda je korisno pitati se ne samo kako 3P zvuče pojedinačno već i koliko se naša filozofija, svrha i proces međusobno prepliću i nadopunjuju.

• Koliko su usklađena sva tri moja P – filozofija, svrha i proces?
• Kada razmišljam o sebi i svom radu, primećujem li neku nit koja ih povezuje? Ako da, koja je to nit? Ako ne, šta nedostaje?
• Šta bih mogao/la da promenim ili osnažim kako bi filozofija, svrha i proces bili usklađeniji?

Ova pitanja možete koristiti za ličnu refleksiju, tokom supervizije, u razgovoru sa kolegama, a mogu biti korisna i tokom pripreme za EMCC aplikaciju. Možda će vam pomoći da osvežite sopstvenu filozofiju i praksu, ili da otkrijete nova pitanja koja će vam otvoriti prostor za dalje učenje i razvoj.
A evo i linka do originalnog teksta. 🙂
Kao i uvek – ako ste inspirisani, podelite inspiraciju sa našom zajednicom.

Autor:

Adrijana Milosavljević, EMCC Senior Practitioner, ESIA, ICF MCC, ACTC

Stavovi izneti u tekstu predstavljaju stavove autora i ne moraju nužno biti stavovi EMCC Srbije i EMCC Global